misija "Stan" II dio

...dakle, ne preostaje ništa drugo nego tu mrvu optimizma sto je ostala nakon telefonskih poziva ogrnuti strpljenjem i...čekati...

 ...ipak mislim kako je pametno da tu dugu priču traženja stana učinim kratkom...čekanje i strpljenje se na kraju isplatilo, nakon silnih peripetija i nevjerojatnog niza slučajnosti našli smo stan i učinili ga domom.

Ako se kojim slučajem nalazite u Dublini i tražite stan savjetujem vam:

• budite uporni i ne vjerujte Ircima kad vam kažu nazvat će, vjerojatno neće, ne zato sto su pokvareni i zli, nego sto jednostavno zaborave, iako se radi o agentu, iako mu je to posao, jednostavno su takvi...zato budite uporni i zovite, zovite i zovite bez straha da će vas netko smatrati dosadnim i napornim;
• kupite preciznu kartu Dublina, to će vam olakšati snalaženje i orijentaciju;
• kupite paket flastera jer će vam trebati za žuljeve koje će te dobiti hodajući uokolo;
• ovdje ne vrijedi pravilo parni brojevi na jednoj strani ulice, neparni na drugoj, ovdje je pravilo, da nema pravila...većina kuca uopće nema vidljiva broja, natpisi s nazivima ulica su jako rijetki...ALI Irci su jako susretljivi ljudi pa će vas rado usmjeriti u pravom smjeru, popričati s vama i kazati vam sve informacije koje smatraju da bi ste trebali znati, čak će vam ispričati gdje su bili vani sinoć ili sto su kuhali za ručak, kako im je na poslu...upijajte sve dane informacije, sigurno će vam zatrebati i to kad se najmanje budete nadali;
• točnost je za Irce relativan pojam kojem ne pridaju gotovo nikakvu važnost, pa budite spremni na mogućnost čekanja agenta ispred vrata zgrade čak i po sat vremena;
• ako vam se neki stan svidi pokušajte se nagoditi za cijenu ili za bolje uvjete, kao npr. tražite da vam se kupi novi kauč ako je postojeći u lošem stanju...u pravilu će vam se izići u susret;
• stan koji se iznamljuje opremljen je samo osnovnim namještajem, dakle budite spremni na to da će te sve morati kupiti sami, pod sve podrazumijeva se televizija, pegla, stol za peglanje, sušilo za robu, usisivač, kušini, deke, kao i čitav kuhinjski pribor, od čaše, preko teće, pjata, bešteka do kuhinjske krpe...

Sretno! Sigurna sam da bas vas čeka jedan stan da ga učinite domom..

misija "Stan" I dio

 Pronaći stan u Dublinu, generalno gladujući, neš' ti problema, koju god stranicu na internetu otvoriš jedna za drugom nižu se slike stanova...dakle jasno se dolazi do zaključka, da samo trebaš odabrat postu đe bi živio, odredit cifru koju bi izdvojio, okrenut broj koji vidiš u oglasu i eto ga, stan tvoj.
Da, taj zaključak održiv je samo u teoriji. Praksa, e to je već nešto sasvim drugo.
Nakon sto si prepun optimizma okrenuo telefonski broj pored odabranoga stana, očekujući odgovor s druge strane s laganim grčem u želucu, što od uzbuđenja što od nervoze, jer ipak je ovo naše prvo traženje stana u Dublinu, uvidiš kako je riječ o agenciji, jer ti se uredno javi automatska sekretarica koja te zamoli da ostaviš poruku jer se baš nitko od agenata nažalost trenutno nije u mogućnosti javiti, te da će ti poziv biti uzvraćen "as soon as possible"...dakle, ne preostaje ti ništa drugo nego da se uredno predstaviš, rečeš razlog svoga poziva i ostaviš svoje podatke, zahvališ se i poklopiš slušalicu.
Onda kreneš na oglas za drugi stan. Naravno, prica se opet ponavlja, pa opet i opet, i tako proporcionalno povećavanju broja biranih brojeva smanjuje se tvoja ushićenost, nervoza i optimizam... Nekad se ipak nekim čudnim spletom okolnosti zna i dogoditi da se agent javi, naravno ti to ne skontaš jer očekuješ svoju sad već dobru prijateljicu sekretaricu, pa refleksno na "Hello" reagiraš tako da ko izdresirana papiga izbiflaš sve potrebne informacije bez ijednog uzdaha ili izdaha jer vrijeme je novac, i taman kad se spremaš spustiti slušalicu glas sa druge strane ti se zahvali što si zvao te te zamoli da mu svoje podatke, zajedno s brojem telefona i imenom ulice u kojoj se nalazi stan pošalješ u sms poruci te da će ti se on javiti kroz par dana i obavijestit te o terminu za razgledavanje stana...
I tako...nakon dva sata biranja i razgovaranja sa sekretaricama, potrošena kredita na svom mobitelu, shvatiš da pred sobom imaš pet papira sa podacima od 30 stanova u svim dijelovima Dublina, pored njih 28 stoji naznaka - ostavljena poruka na sekretarici, a pored 2 - obavijestit će nas o terminu razgledavanja...dakle ne preostaje ti ništa drugo nego s ostatcima optimizma spustiti se na recepciju i produžiti rezervaciju hotela na još sedam dana.

welcome

 Vjerovali ili ne kiša je iznenadila Irsku u ponedjeljak 24.10.2011.
Dublin, u koji smo baš taj dan sletili oko 2 popodne i pokisli do gole kože tražeći naš hotel, podsjećao je na Dubrovnik u kišnim danima...zaštopani šahtovi, brzaci kroz ulice, zastoj u prometu,...dakle, ništa nova za nas, mi naučili, ali Ircima se dogodila prava noćna mora...ovakav način padanja kiše za njih je potpuna nepoznanica,...naviknuti na lagano paduckanje ili kratke pljuskove mislili su da je smak svijeta...izmedu ostalog, Irci su ljudi koji se boje grmljavine i sijevanja jer je to u njih učestala pojava ko u Dubrovniku snijeg...
Dublin se zbilja potrudio i priredio nam nezaboravnu dobrodošlicu!

jeste li znali da...

• jedan odrasli Irac potroši u prosjeku oko 3500 eura godišnje na alkohol ;
• u Dublinu na svakih 120 stanovnika jedan je pub, dakle više je od 1000 pubova i barova;
• Irci kupe oko 20 milijuna cigareta dnevno;
• 76% irskih devetogodišnjaka provalo je alkohol i cigarete;
• Irci popiju 4 miliona šalica čaja dnevno;
• 90% Iraca su katolici ali samo njih 30% aktivno žive svoju vjeru, odnosno idu u crkvu:
• Irski brakovi traju u prosjeku 13 godina i većina ih ne završava razvodom, irski parovi preferiraju voditi odvojen život i živjeti u grijehu s novim partnerom nego proći kroz skupu brakorazvodnu proceduru;
• najpopularniji automobili u Irskoj su Ford Fiesta i Focus, Toyota Yaris i BMW serije 3;
• u Zapadnom svijetu Irska ima najnižu stopu kriminala naspram turista;
• najpopularnija destinacija gdje Irci odlaze na odmor Kanarski su otoci;
• samo 9% irske populacije je prirodno crvenokoso;
• 57% Iraca nosi naočale ili kontaktne leće;
• najsuši mjesec u godini u Irskoj je svibanj;
• najduže ime mjesta u Irskoj je Muckanaghederdauhaulia, a nalazi se u pokrajini Galway;
• Irska je jedina zemlja na svijetu koja za svoj nacioalni simbol ima muzički instrument, to je naravno harfa;
• najčesći prefiksi u irskim prezimenima su "Mac" i "O", a u prevodu sa gealica znače "sin od..." i "unuk od..."
• sve vjetrenjače u Irskoj okreću se u smjeru kazaljke na satu, dok se u cijelom svijetu okreću suprotno;
• 1907.godine Bernard Murphy legalno je zamijenio svoju kćer za 3 krave i ovcu na tržnici u Donegalu; 
• prema nekim povjesničarima vise od 40% američkih predsjednika imalo je irske korijene;
• većina irskih ribara ne zna plivati jer vjeruju da ako im je sudbina da se utope, onda će se utopiti svakako;
• jedan neobičan irski običaj je, za djetetov rodendan podignuti dijete u zrak, okrenuti ga naopako i udariti njegovom glavom lagano o pod za "good luck", trebalo bi udariti onoliko puta koliko je dijeteu godina plus jos jednom;
• prema irskoj tradiciji nakon vjenčanja uvijek treba ići nadužim putem od crkve do kuće;

Irish flag

Irish flag, Irish tricolor, irska zastava, odnosno zastava Republike Irske, datira još iz 1800.godine.
Naravno kroz povijest mijenjala je svoj izgled, boje i značenje....
 1848.godine Thomas Francis Meaghar iz Waterforda, vođa Mlade Irske, prvi put je javno istakao zastavu na zgradi ispred koje se slavila druga revolucija koja se odvijala u Francuskoj. Meagher je dobio ideju iz trobojnice Francuske Republike. Slabo je korištena sve do 1916. godine, točnije do Uskršnjeg ustanka, ali ni tada boje nisu bile standardizirane, kao ni njihov njihov poredak na zastavi. Bilo je predlagano da boje na zastavi budu zelena (koja bi predstavljala katolike), narančasta (protestante) i plava (prezbiterijance). Zatim je donesena odluka da zastava bude sastavljena od zelene, bijele i žute odnosno zlatne boje, zelena je predstavljala irski nacionalizam, a bijela i žuta boje su Vatikana, pa je to isticanje na zastavi značilo poštovanje koje Irci kao katolici osjećaju,a na taj se način iz simbolike zastave izbacio mir sa protestantima. S vremenom je ipak ta žuta, odnosno zlatna boja zamijenjena narančastom kao simbolom protestantizma.
 Ustavom Republike Irske iz 1937.godine zastava je napokon prihvaćena i standardizirana.
Boje koje su posložene okomito i od kojih svaka zauzima točno trećinu zastave točno su definirane, jednako kao i njihov poredak na zastavi. Ako je zastava obješena na koplje onda zelena boja ide odmah uz koplje, bijela je u sredini i na kraju je narančasta. Dimenzije zastave nisu točno određene, bitan je samo njihov omjer visine i širine u odnosu 1:2.
  Kad Irce upitate za objašnjenje simbolike svoje zastave reci će vam kako zelena boja predstavlja starije irsko stanovnistvo pretežno katolike, narančasta predstavlja britanske useljenike protestante, a bijela predstavlja pokušaj mira između te dvije grupe ljudi.

Hibernia

ovaj zeleni otok treći je u Europi i dvadeseti u svijetu po veličini, smješten u Atlantskom oceanu površine 84,430 km2, odvojen od Velike Britanije Irskim morem.
 Republika Irska zauzima 5/6 irskoga otoka ili kako oni to ovdje kažu 85% teritorija otoka, sa populacijom od 4,2 milijuna ljudi.
 Klima je oceanska, sto znaci, puno vlage, puno oblaka, malo sunčanih dana, posebno na zapadnom dijelu otoka gdje je dosta i vjetrovito,....upravo zbog te stalne vlage, nema suše pa su livade stalno zelene a ta činjenica nadjenula joj je i ime zelenog otoka. Prosječna temperatura npr. za siječanj je 5-6 stupnjeva, a u kolovozu ona iznosi 14-16 stupnjeva, najviša temperatura ikad izmjerena zabilježena je u Kilkenny-u 1887.godine a iznosila je vrtoglavih 33 stupnja, dok je najniža izmjerena 1881. godine u Markree-u -19 stupnjeva. Cini mi se da je prošla zima bila jako blizu ovoj iz 1881.godine, brrrrrrrrr, ajme kad se samo sjetim, snijeg i led svuda, odgođeni letovi, vlakovi u snijegu...možda su stari Rimljani ipak bili u pravu nazvavši Irsku - "zemlja zime".
 Engleski jezik u Irskoj se govori od srednjeg vijeka, a tijekom 19.stoljeća zamijenio je irski jezik kao prvi jezik kod većine populacije, Danas manje od 10% populacije Republike Irske prica irski izvan obrazovnog sistema, odnosno koriste irski jezik u svakodnevnom govoru, iako su svi natpisi dvojezični, iako postoje i novine i televizija TG4 koje koriste irski jezik kao osnovni, doduše svaka emisija na televiziji ima titlove na engleskom jeziku. Ako isključimo javni prijevoz gdje vam stanice i obavijesti najprije govore na irskom (odnosno gaelicu) pa tek onda na engleskom jeziku jako rijetko će te čuti nekoga na ulici da govori irski, naravno izuzmemo li sami jug Irske i još neke manje gradove koji nastoje njegovati kulturu svog jezika.Naravno postoji jedna riječ na gaelicu koju će te čuti cim koraknete u ovu jednom riječju neobičnu zemlju, Sláinte, jednako je dobro izgovaraju i turisti kao i lokalni stanovnici, za nju vam neće trebati ni prijevod ni titlovi, jedna krigla (odnosno kako ovdje kažu "one pint") bilo kojeg piva biti će dovoljna.